Suad Alić

Kako sam zaboraviti mogla taj dan, datum, lahko za zapamtiti a tako značajno da se ne smije zaboraviti. Danas sam pročitala da je 04.05.1992. godine na Konjic pala prva granata, od strane agresora, a on je već sutradan poginuo braneći ovaj grad, svoje selo, svoje roditelje majku Tidžu i oca Halila.. 05.05.1992. godine, poginuo je…

Nastavi čitanje →

drugaciji

“zasto…u ovoj ***** sam ja odrasto, gdje se ne moze reci da si drugaciji….zasto” kaze tako lik deruci se iz petnih zila, na sav glas i jace…. razmisljajuci o ovoj njegovoj tezi i analizirajuci ga, a usput sve likove njegovog svijetonazora, dosla sam do zakljucka da su upravo takvi ljudi oni koji ne dozvoljavaju drugacije…

Nastavi čitanje →

iftariii..

evo sta vam mogu kazati…..nakon iftara sa prijateljima, koji sam ja pripremila, samo se sjecam tanjira….. dok se ne zavrsi jelo, moja je zadaca da pratim kome je prazan tanjir pa da dodam sta ga slijedi….. mogu vam kazat…..to moze biti jako zamorno ako je u pitanju 12 tanjira

Nastavi čitanje →

krompir

da cu presadjivati krompir…ne samo to ne….rekla bih….ali vidi cuda Bog dade da mi u njivu uleti ne znam koliko divlje krmadi. hvala im jer su mi okopali krompir, ali trebali su barem malo paziti da ga onoliko ne cupaju. sto sam mogla spasiti ja sam presadila… vidimo se jesenas….koliko cu “pola” ispeci u rerni…

Nastavi čitanje →

VODA NAS SPAJA

Nadjemo izvor…pored njega kuću sagradimo Spojimo se vodom…dio njenog prebivališta postanemo Osjetimo žeđ, pa kćerku na izvor sa ibrikom u ruci pošaljemo A ona tamo ašika svog nađe i mi dio druge porodice postanemo Kroz vodu se spojismo sa čistoćom našeg tijela, odjeće i kuće A iznad svega toga spojismo se sa čistoćom naše duše…

Nastavi čitanje →

ako nas zaborave, ne dozvolimo da mi zaboravimo svoje Sehide

Srebrenica u buducnosti treba, prije svega biti spasena od zaborava. Budemo li zaboravili proslost, kako ce biti buducnosti. Kako se vratiti svojoj kuci koju smo u zaborav bacili. Postanemo puki tragaci za izgubljenim, rasuti u masi drugih, ne snalazeci se, kao morska pjena noseni talasima. Ljudi su razliciti….njihove proslosti su takve….neki svoju proslost zaborave da…

Nastavi čitanje →

berba zove

uvjek je stiska oko branja zove jer cvat joj kratko traje… iz tog razloga moj coek kad vidi priliku da beremo zovu odluci da obere svu od glavaticeva do konjica. vozimo se i uz put gledamo, on na lijevu ja na desnu stranu… “gledaj zazo nemoj da ti sta promakne” i tako bilo je dobrih…

Nastavi čitanje →

pozelim da ti kazem da te volim gledam te osjecam da i ti zelis isto ali ne progovaram rijeci volim te gledamo se i dalje smjeskajuci pitas me “sta je, sta hoces od mene” i dalje sutim samo slutim sta zelim od sebe za tebe: “da ti rame poklonim dlanovima okitim umijem ti lice pogledom…

Nastavi čitanje →

miris pokosene trave

samo jedan tren tog mirisa, i odvede me u djetinstvo davno, veselo razigrano…pa sad pomislim kako smo pravilima oiviceni…idem na posao, svako jutro istim putem, mozda svaki korak na isto mjesto spustim, kao i predhodnog jutra…. kako bi bilo da sad napravim zaokret…preskocim onu ogradu, potrcim niz ledinu, niz stepenice, odem do potoka, popenjem se…

Nastavi čitanje →

…zmaj…

jedna je svog cekala kad ga je pustila poput papirnog brodića da plovi kroz uzburkano more svaki val kao da nju zapljuskuje ali pomoci mu nije mogla jer ga je pustila….nije ga docekala druga je svog pratila gurnuvsi ga da se u visine vine poput celicnog aviona bojala se za njega…te visine sta ako za njega…

Nastavi čitanje →