ben Yamin

samo jedan tren tog mirisa, i odvede me u djetinstvo davno, veselo razigrano...pa sad pomislim kako smo pravilima oiviceni...idem na posao, svako jutro istim putem, mozda svaki korak na isto mjesto spustim, kao i predhodnog jutra....

kako bi bilo da sad napravim zaokret...preskocim onu ogradu, potrcim niz ledinu, niz stepenice, odem do potoka, popenjem se na tresnju....mozda bih i mogla da imam onaj rukasak na ledjima a deset godina u nogama...

nije moguce napustiti ove kaveze pravila..nismo djeca....odrasli smo....ne bismo trebali biti toliko sebicni....

ipak je red na nasu djecu da budu djeca a ne odrasli....

jesmo li ih naucili da budu djeca, radoznalci, skakavci i punoglavci...

kad pogledam u svoje djetinstvo i sjetim se svoje kucice na drvetu, druzbe "King Kong Njemačka" uz osmijeh na licu, zakljucim da mi je djetinstvo bilo ispunjeno, sa tugu na srcu, mnogo bolje nego djetinstvo ovdasnje djece...

jedna je svog cekala

kad ga je pustila

poput papirnog brodića

da plovi kroz uzburkano more

svaki val

kao da nju zapljuskuje

ali pomoci mu nije mogla

jer ga je pustila....nije ga docekala

druga je svog pratila

gurnuvsi ga da se u visine vine

poput celicnog aviona

bojala se za njega...te visine

sta ako za njega bude kobna

a kako bi mu mogla pomoci

mogla ga je samo pratiti

okom, dokle joj vid doseze

mislima, dokle ima pameti....

treca je sve to vidjela

te je svog koncem vezala

pa kad ga pusti da plovi

zatreperi li konopac

do sebe bi ga privukla

pa kad ga pusti u nebo plavo

zategne li se konopac

brzim rukama, namotavajuci ljubavno kluhko

vrati ga sebi...

da joj bude oslonac.

zasto je sve manje dama... ja to vezem za dan kad su zene odlucile da se same brinu o svojoj egzistenciji...kada su osnovnu zadacu muskarca preuzele u svoje ruke...pri tome su zaboravile da muskarci nikada nece preuzeti ulogu domacice, i majke....osim pojedinaca nakon lagahni poslova, uslijedili su teski fizicki radovi...nije vazno da li je skolovana ili ne.... tako nas grupa zena, fakultetskih obrazovanih, kopamo po rasadniku, nailazi neki ciko i pita nas "kako ste dame", "ama" rekoh glasno i jasno "gdje ovdje vidite damu" crno ispod nokata, preplanula lica, ispucalih usana, a u glavi mi cinjenica kuci necu imati vremena se kako treba ni istusirati, a kamo li da uradim pedikir, manikir, mozgokir... nisu nam muski krivi...krive smo mi, u potrebi da budemo ravnopravne sa muskadijom izgubile smo svoja prava :))) .......... a sada MARKETING: "SVE SU KREME KREME ALI 48 JE BROJ"

pogodite sta mom malom svrci od dvije godine znaci "VUGLAK"

jos se ispravi pa kaze: "Nije VUGLAK, nego VUGLEK".



da se ne bi zamarali, to vam je ni manje ni vise "DVOGLED"

cvijet je ukras baste
a leptir je ukras cvijeta
a djeca puna maste...
DJECA SU UKRAS SVIJETA

pojedena jos jedna kila soli, pred nama je cak 48 kila nepojedene soli pa da se ja i moj muz, po rijecima moje profesorice pedagogije, znamo "u dusu" sto bi rekli :)

jedan dan bijese kao godina
ujutro, u proljece, ustade leprsav
poput proljetnog behara
kojeg vjetar zakovitla
u veseli vrtlog mirisa i ljepote,
cistoce i bjeline

a onda kroci u dan, u ljeto
zapuhan, zadihan oko podneva
sa znojem na celu
mozda cak preplanuo
zedan, vapi za kapljicom smisla
zasto je bas tu posadjen,
dok vodu ne nadje
pa zivi do jeseni, kada je
pustio vjetru da se poigra liscem

posljednjim tragovima nekada veselog lica
uspuhan, obavijen mirisom vanjskog zraka

sa primjesama dima

a onda, sa pojavom mraka,

nakon dobre tople vecere,

jos toplije kupke,

posljednje uzdahe pruza Onom koji mu dade zivot za taj dan

cist poput snijega, hladan u postelju lijeze

...

zna li iko da li ce docekati novo proljece

dozivjeti novu godinu za jedan dan....

nas jezik je, stvarno, cudo jednostavnosti....

kad bi vas stranac shvatio...nikad...morao si se ovdje roditi da bi razumio neka pitanja...

kao npr...

"Uranili...naspavali.."

nema potrebe za jeste li...ma skrati covjece...to je zakon, ko ce te vec sabahile slusati...znam na sta mislis...zato cu ti odgovoriti po kratkom postupku:

"Dobraa...ti!" 

nema veze sto nam se svijetovi nisu podudarili

vazno je da su se zavolili

unutar jednog organizma zna doci do sukoba organa

ali gljiva i alga u simbiozi, nekome je hrana

Nosi me,

kao kap na dlanu usred pustinje.

 Ne progutaj me

 kako ces me sutra imati.

 Cuvaj me

kao zlatni dukat,

sto ga nana tvoja cuva.

Ne potrosi me.

kako ces me poslije zaraditi.

 Gledaj me

 kao mati svoje dojence.

 Ne pustaj me,

mati ce me samo jednom roditi.